Općinska knjižnica Hrvatska sloga Gradac

Ideja robota crtača došla je kao odgovor na pitanje “možemo li pomoći osobi koja je ozlijedila ruku” ili ” možemo li dobiti crtača koji je precizniji od ljudske ruke, ako savladamo uparvljanje”.
Lakši dio zadatka bio je složiti jednostavan program robota na daljinski pogon, a onaj teži je bio smjestiti olovku tako da je on može pomicati. Ljepljiva traka kao pomagalo je odmah otpala kao ideja jer je motor prejak da bi traka izdržala olovku. Druga ideja je bila alkica od plastike koju bi isprintali pomoću 3D printera i koja bi bila dodatak robotu. Nažalost, bilo je teško postići milimetarsku preciznost zbog nedostatka alata u knjižnici ( a tko to uopće drži alat u knjižnici :-)) te su pokušaji konstruiranja i printanja propali.
Napokon nam je sinula ideja da od tehnic legića spojimo ruke koje će nositi olovku gdje smo također naišli na par problema zbog jačine stiska i statike olovke, ali to smo riješili umetanjem i 3. pomoćne ruke.
Crtač je uspio nacrtati par umjetničkih djela većeg formata. Još nitko nije uspio shvatiti što je robot nacrtao, ali to nam ni nije bilo bitno, jedino bitno je bilo postaviti problem i pronaći za njega odgovarajuća rješenja.

Mentor:

Mandalena Sinković Pavlović

Učenici:

Roko Juras, Mario Mušan, Marin Tadić, Branko Marević