Udruga Locus, Vinkovci

Za naš projekt odlučili smo napraviti malu pokretnu instalaciju na kojoj su vidljivi likovi koji lebde u pustinji. Inspiraciju smo uzeli iz indie igre iz 2012-ste, Journey i njezinog koncepta koji je napravio umjetnik Tomislav Jagnjić. U igrici igrač kontrolira lika koji pokušava doći do planine koju vidimo na horizontu. Ni igrač, ni lik ne shvaćaju zašto ih život vodi u tom smjeru, ali odlučuju pratiti svoju sudbinu i nastavljati dalje. Tijekom svoga putovanja možemo susresti i druge igrače koji u istom vremenu igraju igricu, ali s njima nemamo nikakvog kontakta. Sveopće zbunjenosti koju igrač osjeća igrajući ovu igricu, osjećamo se jako maleni. Ne znamo što se događa, ne znamo zašto rješavamo levele i napredujemo. Osjećamo se sami i bespomoćni. Čak i kad upoznamo neku drugu osobu, postoji ta barijera, taj zid koji nas sprječava da se osjećamo sigurno jer ne znamo tu osobu i najvjerojatnije je nikada nećemo ni upoznati. Ali taj stranac ipak ostavlja jedan neobičan dojam na nas. Iako ga ne poznajemo, pronalazimo utjehu u tome da ipak nismo sami na ovome svijetu.
Naši likovi predstavljaju upravo to, razilazak dvoje stranaca koji pronalaze utjehu samo znajući da ipak nisu sami i da postoji još netko. I, dok jedan i dalje pokušava dostići svoj cilj i leti prema planini, drugi odustaje i odlazi svojim putem. Tako se razilaze, i dalje stranci, ali bez straha i usamljenosti.

program 1

Mentor:

Tomislav Stepić

Učenici:

Klara Crčić, Dorja Dujmić i Dominik Grahić